Skip to content
Home » Zahtjevi za pomoć

Zahtjevi za pomoć

Do:

Predmet: Programi pomoći.

Dragi Gospodine / Gospođo,

  1. kolovoza 2018. pridružio sam se društvenom pokretu pod nazivom “Prevladaj” – pokretu koji želi promovirati status, kvalitetu života i prava “transparentnih invalida” – ljudi poput mene koji pate od zdravstvenih problema i teških invaliditeta koji nisu vidljivo vidljivi – i posljedično trpe vrlo opsežna uskraćivanja prava.

Čuo sam da velike tehnološke tvrtke poput Googlea, Facebooka ili Amazona vode programe socijalne pomoći – kojima se te organizacije mogu prijaviti za financijsku pomoć koja se testira prema kriterijima i kriterijima koje su postavile te tvrtke.

Tražim detaljnije informacije o tim programima pomoći.

Lijepi Pozdrav,

Assaf Binyamini,

Ulica Kostarike 115,

Ulaz A-Apartman 4,

Kiryat Menachem,

Jeruzalem,

IZRAEL, Poštanski broj: 9662592.

Telefonski brojevi: kod kuće- 972-2-6427757.

Mobitel-972-58-6784040.

broj faksa-972-77-2700076.

 

Postskriptum. 1) Osnivač pokreta “Prebolite” kojem sam se pridružio, a osoba koja ga vodi i danas je gospođa Tatiana Kadochkin s kojom možete kontaktirati telefonski broj 972-52-3708001.

 

Telefonski kontakt s njom moguć je u nedjelju

do četvrtka između 11: 00-20: 00 sati IZRAEL, osim židovskih praznika i raznih izraelskih praznika.

Ispod je veza do naše web stranice:

https://www.nitgaber.com/

2) Evo nekoliko objašnjenja o našem

pokreta, kako su se pojavili u tisku:

Tatiana Kadochkin, obična građanka, odlučila je

formiraju pokret “Prevladaj” uz pomoć onoga što ona naziva “prozirnim invalidom”. Do sada se za njegovo kretanje okupilo oko 500 ljudi iz cijele zemlje. U intervjuu za Channel 7 Diary govori o projektu i osobama s invaliditetom koje ne dobivaju odgovarajuću i dovoljnu pomoć relevantnih strana samo zato što su transparentne.

Prema njoj, invalidsko stanovništvo možemo podijeliti u dvije skupine: invalidi s invalidskim kolicima i invalidi bez invalidskih kolica. Drugu skupinu definira kao “prozirne osobe s invaliditetom” jer kaže da ne primaju iste usluge kao što ih primaju osobe s invalidskim kolicima, iako su definirane kao osobe s invaliditetom od 75-100 posto.

Ti ljudi, objašnjava ona, ne mogu sami zarađivati ​​za život, a trebaju im dodatne usluge na koje invalidi u invalidskim kolicima imaju pravo. Primjerice, transparentni invalidi primaju nisku invalidsku mirovinu od Nacionalnog zavoda za osiguranje, ne primaju određene dodatke kao što su dodatak za posebne usluge, dodatak za pratnju, dodatak za mobilnost, a također primaju niži doplatak od Ministarstva stambenog zbrinjavanja.

Prema studiji koju je proveo Kadochkin, ove su prozirne osobe s invaliditetom gladne kruha, unatoč pokušaju da tvrde da u Izraelu 2016. godine nema ljudi gladnih kruha. Studija koju je provela također navodi da je stopa samoubojstava među njima visoka. U pokretu koji je osnovala, radi na tome da uključi transparentne invalide na liste čekanja za javno stanovanje. To je zato što kaže da oni obično ne ulaze na te popise iako bi trebali ispunjavati uvjete. Održava dosta sastanaka s članovima Knesseta, pa čak sudjeluje na sastancima i raspravama relevantnih odbora u Knessetu, ali kaže da oni koji mogu pomoći ne slušaju, a slušatelji su u opoziciji i stoga ne mogu pomoći.

Sada poziva sve više i više “transparentnih” osoba s invaliditetom da joj se pridruže, da joj se jave kako bi im mogla pomoći. Prema njezinu mišljenju, ako se situacija nastavi i danas, neće biti bijega od demonstracija invalida koji će tražiti svoja prava i osnovne uvjete za život.

3) Moj osobni broj: 029547403.

4) Moje adrese e-pošte: 029547403@walla.co.il ili: asb783a@gmail.com ili: assaf197254@yahoo.co.il ili: ass.benyamini@yandex.com ili: a32assaf@outlook.com Ili: assaf002 @ mail2world .com

 5) Terapijski okvir u kojem se nalazim:

Udruga Reut – hostel Avivit,

Ulica Avivit 6,

Kiryat Menachem,

Jeruzalem, poštanski broj: 9650816.

Telefonski brojevi u uredima hostela:

972-2-6432551. Ili: 972-2-6428351.

Adresa e-pošte hostela: avivit6@barak.net.il

6) Liječi me socijalni radnik iz hostela avivit.

7) Obiteljski liječnik kod kojeg se nadgledam:

Dr. Brandon Stewart,

“Clalit Health Services” – Promenade Clinic,

Ulica Daniela Janowskog 6,

Jeruzalem, poštanski broj: 9338601.

Telefonski broj u ordinacijama klinike: 972-2-6738558.

Broj faksa u ordinacijama klinike: 972-2-6738551.

8) Dob: 48. Bračno stanje: Samac.

 9) Tip / model računala u kući:

Procesor Intel (R) Core (TM) i5-3470 CPU @ 3,20 GHz

Instalirana memorija (RAM): 8,00 GB

(Može se koristiti 7,88 GB)

Tip sustava – 64-bitni operativni sustav, x64 zasnovan na procesoru

Naziv računala: 111886-PC

Iznajmljujem ga od prvog dana

Ponedjeljak, 30. prosinca 2019., od tvrtke “Računarski adapteri”.

10) Koristim operativni sustav

prozori 10

11) Surfam webom pomoću kroma preglednika i koristim znatno povećanje znakova na zaslonu zbog problema s vidom.

12) Moj ISP: Vruće.

13) Datum rođenja: 11.11.1972

14) Primijetit ću da sam osoba koja govori hebrejski – i moje znanje drugih jezika vrlo je ograničeno. Osim engleskog jezika srednje i niže razine i francuskog jezika vrlo niske razine, nemam daljnja znanja iz ovog područja. Za pisanje ovog pisma pozvao sam pomoć privatne prevoditeljske tvrtke.

15) Evo socijalnog izvještaja napisanog o meni u 2011. godini:

* Želio bih naglasiti da sam na rehabilitaciju stigao u psihijatrijsku bolnicu Kfar Shaul u Jeruzalemu 8. ožujka 1994., a ne tijekom 2004. godine, kako je pogrešno napisano u ovom izvještaju.

  1. lipnja 2011

Kome: M.G.A.R. Društvo.

Re: Assaf Binyamini, Id. Broj 29547403 – Psihosocijalno izvješće

Općenito: Assaf je rođen 1972. godine, neženja, živi sam u stanu na ulici HaRakefet St. pod statusom zaštićenog smještaja (zaklonjenog stana) u ime košare za rehabilitaciju, uzdržava se invalidninom na pozadini mentalni invaliditet.

Assaf je najstariji sin u obitelji koja broji četvero ljudi. Njegovi su se roditelji razveli kad je imao osam godina, odnosi između njegovih roditelja tijekom njihovog braka opisuju se kao surovi. Otac se ponovno oženio i Assaf je iz ovog braka dobio tri polubraće i sestre. Nakon razvoda Assaf je ostao s majkom i sestrom.

Od djetinjstva Assaf je patio od emocionalnih i motoričkih poteškoća. Nakon promjene prebivališta u dobi od 4 godine, prestao je razgovarati. Upućen je na psihoterapiju u terapijski vrtić. Assaf je bio tiho dijete koje se znalo osamiti, popodnevne sate provodio je čitajući povijesne knjige, radeći na računalima, jedina društvena aktivnost bila mu je u okviru šahovskih igara.

Tijekom adolescencije njegovo se mentalno zdravlje ozbiljno pogoršalo, razvio je progoniteljske zablude (nečitke), između ostalog i protiv očeve supruge. Izložen je pokušaj samoubojstva i nekoliko je puta bio hospitaliziran u Geha Centru za mentalno zdravlje. Pokušaj rehabilitacije izvršen je u hostelu u Petah Tikvi, ali nije uspio. Od ovog doba više nije bio integriran ni u kakav okvir, bio je socijalno odbačeno dijete, njegovo neobično ponašanje također je izazvalo veliku agresiju okoline prema njemu, a to je još više pogoršalo njegovo stanje.

U svojim ranim 20-ima Assaf je patio od različitih simptoma, od kojih su glavni bili opsesivno-kompulzivni, što je uključivalo i samoozljeđivanje – takve se manifestacije fizičkog samoozljeđivanja nikada nisu vratile na ovaj način, ali trenutno, Assaf sebi nanosi štetu način na koji se koristi za suočavanje s društvom i stvarnost koja ga okružuje (a u vezi s tim pitanjem – daljnje informacije bit će pružene u nastavku).

Godine 2004. Assaf je hospitaliziran u Odjelu za rehabilitaciju u Kfar Shaulu i odatle se preselio u zaštićeni smještaj (zaklonjeno kućište) uz pratnju Udruge za mentalno zdravlje Enosh. Tijekom godina u kojima se liječio na Odjelu za rehabilitaciju, njegovo se stanje poboljšalo, opsesivno-kompulzivni simptomi znatno su oslabili i nisu primijećeni psihotični sadržaji poput zabluda ili halucinacija. Assafa je ispratio rehabilitacijski tim Psihijatrijske bolnice Kfar Shaul, nastavio je primati pratnju u svojoj rezidenciji putem Udruge za mentalno zdravlje Enosh, primio je psihijatrijsko liječenje, stanje mentalnog zdravlja se stabiliziralo i živi neovisno u zajednici.

Assaf je nekoliko godina dobrovoljno radio u Izraelskoj nacionalnoj knjižnici, no napustio ga je zbog pogoršanja fizičkog stanja. Poslije je Assaf radio otprilike godinu i pol dana u tvrtki Ha’Meshakem Sheltered (2005. – 2006.). Prema njegovim riječima, otišao je zbog poteškoća s osobljem. Nakon toga radio je u zaštićenom proizvodnom pogonu na ulici HaOman, a napustio je zbog poteškoća u prijevozu dok je pokušavao stići na ovo radno mjesto. Tijekom 2006. – 2007. dogodio se postupni pad njegovog tjelesnog i mentalnog stanja i od tada pati od nakupljanja mentalnih i fizičkih problema – problema s leđima, probavnim problemima, pogoršanjem psorijatičnog stanja, problemima sa zglobovima, težim i češći napadi tjeskobe. Assaf je izgubio vjeru u javne službe, tvrdi da dolazi do pogoršanja kvalitete usluge i profesionalnosti zaposlenika. Prekinuo je vezu i veze sa Udrugom za mentalno zdravlje Enosh, pokušao je pratnju smještaja putem Kiduma

 

Udruga, koja nije uspjela. U travnju 2007. godine obratio se udruzi Tzohar, privatnoj udruzi koja se bavi rehabilitacijom i oporavkom.

U studenom 2007. godine upućen je u Društvo registriranih za mentalno zdravlje Reut zajednice i primljen je pod status zaštićenog smještaja (zaštićeni smještaj) u hostel Avivit, a uz pratnju osoblja hostela.

Tijekom naše pratnje, osigurane tijekom posljednje tri godine, može se primijetiti pogoršanje Assafova mentalnog zdravlja, a slijedi nekoliko pokazatelja u vezi s tim pogoršanjem:

  1. Assafova razina sumnje raste, sumnja koja se pojačava pesimističnim svjetonazorom, apsolutni nedostatak povjerenja i vjere u bilo koji terapijski čimbenik, bilo medicinski, psihijatrijski ili profesionalni. Odnos koji održava s osobljem hostela vrlo je djelomičan, odbija prihvatiti vodiče (instruktore) iz hostela i spreman je održavati kontakt isključivo sa socijalnim radnikom, kojeg također smatra predstavnikom sustava koji ne tražiti njegovu dobrobit.
  2. Sklonost izolaciji koja se pogoršava. Assaf nije povezan ni s jednim društvenim okvirom. Ne održava nikakav prijateljski ljudski odnos, ni sa stanovnicima Hostela, a kao što je gore rečeno, ni s vodičima (instruktorima) iz Hostela, ni sa svojom obitelji, od koje se također distancira, gotovo do potpunog odreda ( koristi se riječ “gotovo” budući da njegova majka inzistira na održavanju veze usprkos njegovom otporu). Ne sudjeluje ni u jednom zajedničkom životu, subotom i praznicima nalazi se osamljen u potpunoj samoći, ne odaziva se nijednoj ponudi da se pridruži određenom okviru, događaju, blagdanskim večerima i slično.
  3. Isprepletenost i susreti s terapijskim čimbenicima: tijekom tri godine, tijekom kojih smo pratili Assafa, uspio se zamijeniti između nekoliko obiteljskih liječnika u HMO-u, neki od njih očito su tražili njegovu dobrobit, no nije znao kako kako bi se ovo identificiralo. Posvađao se i posvađao sa osobljem u Klinici za mentalno zdravlje u Kiryat Yovelu i izravno odbio tamo nastaviti svoj psihijatrijski nadzor. I tamo je osoblje pokušalo doći prema njemu, ali on to nije primijetio. Unatoč činjenici da je on glavni patnik ove priče, apelirao je na sve osobe povezane s mentalnim zdravljem kako bi ostvario zamjenski psihijatrijski nadzor. Napokon, nakon naše žalbe na HMO Ir Ganim, postignut je određeni dogovor, izvan slova zakona, koji omogućava potrebni nadzor u HMO-u. Njegove susrete uvijek prati pisanje desetaka žalbenih pisama, uključujući apele medijima, u vezi sa svim čimbenicima koji ga liječe: košarom za rehabilitaciju, registriranim društvom za mentalno zdravlje u zajednici Reut, Nacionalnim zavodom za osiguranje, HMO-om i još mnogo toga.
  4. Bojkot hostela i udruge za pratnju: iako i dalje dobiva pratnju u ime društva registriranog za mentalno zdravlje zajednice Reut, odbija sam doći u hostel, a susreti se obavljaju samo na kućne pozive. Njegova sumnjičavost i neprijateljstvo usmjereni su prema osoblju hostela i stanovnicima, a on čak piše prigovore i uvelike se žali na samu pratnju. Unatoč tome, određena razina normalne stvarne prosudbe postoji, i unatoč ljutnji i prigovorima, suzdržao se da i tada ne prekine odnos s nama.
  5. Sve veća razina anksioznosti: Assaf je vrlo zabrinut za svoju predstojeću budućnost, kako u pogledu svog psihijatrijskog zdravlja i mogućnosti smještaja, tako i financijski i egzistencijalno. Zbog ove razine tjeskobe živi u nepodnošljivoj oskudici i štednji.
  6. Apstinencija i štednja tijekom svog svakodnevnog života: Assaf je uvjeren da će u ne tako dalekoj budućnosti postati beskućnikom, a iz svojih vlastitih razmišljanja štedi električnu energiju i štedi na bilo koji drugi trošak, pa prema tome i čini ne grije svoj stan tijekom zime, ne zagrijava hranu i ne dopušta sebi da doživi bilo kakvo zadovoljstvo ili zadovoljstvo. Također štedi kada su u pitanju njegova zdravstvena pitanja, poput stomatoloških tretmana ili lijekova koji bi mogli ublažiti fizičku patnju i bolove od kojih pati.
  7. Opsesivno bavljenje dopisivanjem i pisanjem svih mogućih čimbenika za koje misli da mu njegova priča može dodirnuti srce, zbog čega mu pruža pomoć u opsežnom dopisivanju postala je njegova životna praksa, piše, fotografira i ponekad distribuira u desecima primjeraka , vladinim uredima, članovima Knesseta, periodičnim publikacijama i časopisima, udrugama, odvjetničkim uredima, privatnim tijelima i entitetima, poslovnim mjestima i još mnogo toga. U većini slučajeva ne prima nikakve odgovore, u određenim slučajevima dobiva određenu pažnju – ova praksa njegovom životu daje smisao i sadržaj. Prema njegovim riječima, dok je živ, nastavit će i ovo je njegov način borbe za prava koja zaslužuje.
  8. Poteškoće u prilagodbi mjestima zaposlenja: tijekom cijelog razdoblja Assaf je razmijenio nekoliko mjesta zaposlenja, svaki put na temelju poteškoća ili dostupnosti ili pritužbi na uvjete zaposlenja. Međutim, treba napomenuti da je nedavno sam pronašao poslovno mjesto koje ga zapošljava tri puta tjedno i zasad su s njim zadovoljni. Assaf sam nema puno vjere u ovo mjesto, ali od danas, a tijekom posljednja dva mjeseca uspio je ustrajati.

Ukratko: nema sumnje da njegova psihijatrijska slika nije česta, postoji nekoliko sposobnosti koje su relativno očuvane, kao što su: kognitivna sposobnost, njegove sposobnosti usmenog i pismenog izražavanja, a s druge strane, teška mentalna ozljeda. Smješten je u zatvorenom krugu samoće i očaja. Priroda njegovih simptoma ne dopušta mu da dobije bilo kakvu pomoć ili podršku, uvjeren je da je čitav svijet protiv njega, da nema izlaza i da će se situacija samo pogoršavati. U uobičajenom smislu nema psihotičnih ispada, ali ipak postoje napadaji i jaka agresija, koji su trenutno uglavnom usmjereni prema njegovoj majci kad se ona usudi posjetiti ga (to je bilo puno gore kad je živio s partnerom koji je patio od njegovih teških napadaja , i kao rezultat toga bili smo prisiljeni prekinuti njihovo partnerstvo sa stanovima). Što se tiče Assafa, senzacija je da je cijela struktura hermetična paranoična struktura, njegova stvarna prosudba vrlo je neispravna i neadekvatna, a to je posebno očito kad ne identificira ljude koji mu žele pomoći i kad sve odgurne. Moguće je primijetiti pad učinka, sve do odsutnosti bilo kakvih ljudskih osjećaja, čak i s obzirom na bliske ljude ili njegovatelje / terapeute, s kojima je u svakodnevnom kontaktu. Dominantna emocija koja ga kontrolira je očaj, koji se neprestano pogoršava. To utječe na njegovu kvalitetu života, a da ne spominjemo izuzetno nisku razinu života u kojem egzistira.

Budući da je osoba koja ga prati posljednje dvije godine i iz razgovora koje je vodio s psihijatrom koji ga je liječio, nema sumnje da njegove poteškoće u ponašanju, mentalni problemi, bijes i slično pripadaju i proizlaze iz njegov mentalni poremećaj, pa prema tome, njegovo tupo, uvredljivo i nečuveno ponašanje također treba smatrati simptomom njegovih problema, a ne njihovim zasebnim dijelom.

 

Naomi Harpaz

Socijalni radnik

Hostel Avivit

Ir Ganim.

REUT registrirano društvo za mentalno zdravlje

Hostel “Avivit”

Hostel Avivit, ulica Avivit 6, Jeruzalem 96508, Telefax: 02-6432551

E-adresa: avivit6@barak.net.il

16) Ispod su neka objašnjenja / detalji o stambenom stanju invalida.

  1. Problem financiranja / plaćanja stanarine – prije mnogo godina (i nije jasno tko, ali očito je neki vladin dužnosnik) odlučeno je da hendikepirane osobe koje žive u zajednici imaju pravo na NIS 770 mjesečno za plaćanje stanarine. Kao što je poznato, cijene kuća u Izraelu porasle su posljednjih godina, što je prirodno povećalo i stanarinu. No, brojka NIS-a 770, potpuno proizvoljno postavljena prije mnogo godina bez ikakvog objašnjenja ili logike, nije ažurirana.

Nažalost, čak i nakon opsežne prepiske (na tisuće ili čak desetke tisuća pisama, a na žalost ovog autora, ove brojke nisu pretjerano), poslane svim mogućim strankama – raznim stolovima u Ministarstvu stanovanja i graditeljstva, drugim ministarstvima, kao što su Ministarstvo financija i Ured premijera, brojni novinari, s kojima je ovaj autor osobno razgovarao, brojni odvjetnici, pa čak i istražne tvrtke i veleposlanstva stranih zemalja – ništa nije pomoglo. Rezultat je da iznos pomoći nije ažuriran, a mnogi hendikepirani izbačeni su na ulice da tamo umru od gladi, žeđi ili hladnoće zimi ili vrućine

 

moždani udar i dehidracija ljeti.

 

Treba napomenuti da organizacije za zaštitu prava, poput Yedid: Udruga za osnaživanje zajednice te sveučilišta i fakulteti za pravne službe s kojima ovaj autor korespondira, nikada ne mogu pomoći iz jednostavnog razloga: iznos pomoći od NIS 770 iznosi propisane zakonom, a organizacije za zaštitu prava mogu pomoći u skladu s važećim zakonom. Jedina adresa na kojoj postoji potreba za zakonodavnim izmjenama i dopunama je Knesset.

Ali stvari se samo zakompliciraju: kao što je poznato, Izrael je već dugo (ovi su retci napisani u petak, 17. siječnja 2020.) u jednoj predizbornoj kampanji, a čak će i treći izbori, zakazani za šest tjedana, ne mora nužno najavljivati ​​uspostavu funkcionalne vlade. Treba imati na umu da su čak i kad su Knesset i vlada odgovorile na upite ovog autora i hendikepiranih organizacija i mnogih drugih u vezi s pomoći, članovi Knesseta automatski su usmjeravali upite organizacijama za zaštitu prava, iako su članovi Knesseta potpuno su svjesni da u ovom slučaju organizacije nisu adresa; oni sami jesu.

  1. Komunikacija s vlasnicima stanova: postoje mnogi slučajevi u kojima se hendikepirani bore zbog pregovora s vlasnicima stanova zbog njihove invalidnosti ili bolesti. U tim okolnostima socijalni radnici moraju služiti kao posrednici, a većina socijalnih radnika zapravo ne može preuzeti tu ulogu u svakom slučaju. Štoviše, duboki rezovi u broju radnih mjesta socijalnih radnika posljednjih godina, zajedno s teškim radnim uvjetima, niskim plaćama, čestim nepravilnim liječenjem obitelji pacijenata – koji socijalne radnike često neopravdano smatraju odgovornima za neispravnu skrb rodbina prima – u kombinaciji s nemogućim radnim opterećenjem koje ih ponekad tjera da zanemaruju hitne ili opasne slučajeve, što dodatno otežava hendikepirane osobe u pronalaženju odgovarajućeg stana i socijalnom radniku koji mu može pomoći.
  2. Način plaćanja pacijenta – postoje slučajevi u kojima se osoba nakon dužeg boravka u bolnici preseli živjeti u zajednicu i nema normalnih životnih navika, poput odlaska na posao ili preuzimanja odgovornosti za upravljanje svojim životom. Uvjeti za potpisivanje najma, poput provjere jamstva, često su nedostižni za ljude u ovoj fazi njihova života. Prethodne strukture za liječenje i rehabilitaciju (jednu od kojih je ovaj autor koristio prije 25 godina kada je otpušten iz bolnice u objekt za pomoć) bile su zatvorene ili su smanjile svoje radnje posljednjih godina, što je spriječilo rehabilitaciju ljudi u ovoj fazi njihova života , koji ne mogu napredovati bez ovih kritičnih struktura za liječenje i rehabilitaciju.
  3. Regulatorni problemi – trenutno postoji potpuna neravnoteža u pogledu prava i dužnosti vlasnika stanova s ​​jedne strane i najmoprimaca s druge strane. Mnogi zakoni štite vlasnike stanova od moguće zlouporabe razdoblja najma od strane najmoprimaca; obratno, ne postoje zakoni koji bi zaštitili stanare od zlostavljanja vlasnika stanova. Slijedom toga, najmovi uključuju mnoge skandalozne, drakonske, a ponekad čak i nezakonite klauzule, a ne postoje zakoni koji bi zaštitili najmoprimce koji su prisiljeni potpisati najamne pogodbe.

U mnogim slučajevima najmoprimci nemaju zakonsko pravo usprotiviti se štetnim klauzulama koje moraju potpisati kao uvjet za iznajmljivanje nekretnine, a krajnje su izloženi hirovitostima vlasnika stanova, ponekad čak i tijekom razdoblja zakupa. To je očito problem za širu populaciju, ali treba imati na umu da je, naravno, veća poteškoća za skupine u nepovoljnom položaju, poput hendikepiranih ili bolesnih, da se u tim okolnostima bave vlasnicima stanova.

  1. Poteškoće u objašnjenjima – postoje značajne poteškoće s obzirom na poteškoće i njihovo objavljivanje u javnoj areni radi unošenja potrebnih izmjena i dopuna. Trenutni prioriteti različitih medija, koji nisu zainteresirani za tu temu, podjela između hendikepiranih organizacija, nezainteresiranost velikog broja stranaka u društvu u kojem živimo preuzeti aktivnu ulogu u naporima za ispravljanje i poboljšanje situacije uvelike ometaju napore na podizanju svijesti javnosti o tim problemima na način koji će prisiliti članove Knesseta da mijenjaju zakone, umjesto da ih i dalje ignoriraju i ne poduzimaju ništa. Postoji još jedna poteškoća u vezi s pokretanjem reklamne kampanje: hendikepirani ljudi koji žive s invalidskom mirovinom ne mogu platiti ogromne iznose koje reklamne agencije zahtijevaju za vođenje kampanje za rješavanje ovog problema, kao i velike napore ovog autora da zaobiđe ovu prepreku pridruživanje studentskom oglašivačkom projektu nije pomoglo, jer studenti nisu pokazali interes i smatrali su problem važnim.

 

 

Print Friendly, PDF & Email

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.